Jer jedino takvi i možemo biti!
Kako sad to?
Prema Teoriji izbora i realitetnoj terapiji, čiji je utemeljitelj dr. William Glasser, ljudi nisu prirodno sebični u negativnom smislu, nego pokušavaju zadovoljiti vlastite osnovne potrebe. Glasserova teorija izbora kaže da je svako naše ponašanje, odnosno sve što radimo, usmjereno prema ispunjavanju pet osnovnih ljudskih potreba s kojima je svatko od nas rođen:
Ljubav i pripadanje – potreba za povezivanjem s drugima.
Moć – potreba za postizanjem i osjećajem vrijednosti.
Sloboda – potreba za autonomijom i izborom.
Zabava – potreba za uživanjem i zadovoljstvom.
Preživljavanje – osnovna fiziološka potreba.
Dakle, mi terapeuti realitetne terapije vjerujemo da sve što radimo radimo kako bi zadovoljili ove svoje urođene potrebe. Vjerujemo da to radimo na način koji, u tom trenutku, u skladu sa svojim kapacitetima procjenjujemo za sebe najboljim. “Sebičnost” prema Teoriji izbora često se javlja kad osoba stavi svoje potrebe ispred potreba drugih, što je normalno jer svatko odgovara za vlastitu sreću i može zadovoljiti samo svoje potrebe, ne i tuđe. A vrijedi i obrnuto. Nitko ne može, osim mene, zadovoljiti moje potrebe.
Ali, jedni za druge smo okolnost. Prema Glasseru, “sebično ponašanje” je način kako ljudi pokušavaju upraviti svojom okolinom da bi zadovoljili svoje potrebe, ne uvažavajući činjenicu da i drugi ljudi imaju jednako pravo na to, i to onda može dovesti do sukoba s drugim ljudima koji također pokušavaju zadovoljiti svoje potrebe na način koji za sebe procjenjuju najboljim u datom trenutku s kapacitetima s kojima raspolažu.
Da pojednostavnim malo: Realitetna terapija se temelji na ideji da ljudi mogu promijeniti svoje ponašanje kad shvate da su odgovorni za svoje izbore i kad im pomognemo da sagledaju kako njihovo ponašanje utječe na druge. Sebičnost, prema toj teoriji, nije zla ili namjerna, već je rezultat pokušaja zadovoljavanja vlastitih potreba na neučinkovit ili dugoročno neodrživ način. Način koji nas udaljava od drugih ljudi.
Tako da stvarno, kao psihoterapeut, vjerujem da sebičnost nije ružno sebična, već prirodna posljedica ljudske težnje za ispunjavanjem osnovnih potreba. Urođena nam je i od nje ne možemo pobjeći. No, kako bi se ostvarili skladni odnosi, važno je osvijestiti kako naše ponašanje utječe na druge i kako možemo konstruktivno zadovoljiti svoje potrebe, a da ne ugrožavamo odnos. Ako je nama taj odnos bitan. Dakle…
Sve na svijetu što radimo je sebično.