Znamo svi da nam frustracije nisu ugodne, ali istina je da nam mogu biti vrlo korisne. Psihoterapija nam često služi da to osvjestimo.

U psihoterapijskom smislu, frustracija pokazuje da postoji razlika između onoga što želimo i onoga što doživljavamo da se događa. Što je ta razlika veća, naša frustracija je veća, bolnija.

Kada su moje frustracije kroz edukaciju bile ogromne, moji učitelji bi mi govorili “Neka, iz frustracije uči!”.
Trebam li govoriti da sam nakon tih izjava bila još luđa?

Ali sada znam; kada ljudi mijenjaju nešto?
Kada frustracija postane preteška. Kad je bol prebolna, ljutnja preteška, kada više ne možemo podnijeti. I zato u psihoterapiji uvijek kažemo da iz frustracije možemo puno naučiti.

° Prvo, ona nam daje informaciju. Govori nam da neka potreba, očekivanje ili želja nije zadovoljena. Nekad je to potreba za prihvaćanjem, nekad za uspjehom, kontrolom, bliskošću ili osjećajem vrijednosti. Kad mi netko “digne tlak” – sto mi to govori o meni?

° Drugo, ako osvijestimo, možemo vidjeti kako frustracija razotkriva naše obrasce. Kad smo frustrirani; povlačimo li se, napadamo, odustajemo, okrivljujemo druge, ili pokušavamo sve kontrolirati.

° Treće, prolazeći kroz frustraciju gradimo kapacitet za odgodu, toleranciju i prilagodbu. Za sve one situacije u životu kada život ne ide kako želimo (a znamo da je tih situacija bome podosta). Osoba koja nikada nije naučila podnijeti frustraciju, nositi se s njom, često teško podnosi granice, čekanje, neuspjeh i različitost drugih ljudi. I često nije ostvarena u međuljudskim odnosima.

Psihološko sazrijevanje uključuje i sposobnost da izdržimo neugodu bez impulzivne reakcije. Točnije, da pazimo na to kakva smo okolnost za druge ljude.
Puno toga korisnog one mogu donijeti, iako nam se često to ne čini tako.

Slažeš li se?