EMDR je skraćenica engleskog naziva Eye Movement Desensitization and Reprocessing.

Riječ je o kompleksnoj psihoterapijskoj tehnici koju je 1987. godine razvila američka klinička psihologinja Francine Shapiro i koja se pokazala vrlo učinkovitom u umanjivanju simptoma psihičkih trauma kao što su ratna iskustva, prirodne katastrufe, agresivni napadi, uznemiravajući događaji doživljani u djetinjstvu te stresni događaji u odrasloj dobi.

Brojna istraživanja su pokazala da je EMDR učinkovit i kod napadaja panike, anksioznosti, fobija, depresiranja, niskog samopouzdanja, ali može se koristiti i za poboljšanje profesionalne učinkovitosti, npr. sportskih sposobnosti.

Učinkovitost EMDR tehnike potvrđena je raznim znanstvenim istraživanjima i službeno priznata od strane krovnih zdravstvenih organizacija među kojima je i World Health Organization.

Tijekom EMDR terapije (točno strukturiranog protokola od 8 faza) klijent se prisjeća emocionalno uznemirujućeg sjećanja (slika, emocija, misli i tjelesnih senzacija vezanih uz neugodno iskustvo), dok se paralelno fokusira na neki vanjski podražaj. Istovremeno, terapeut koristi bilateralnu stimulaciju mozga, poput pokreta očiju (kada klijent prati terapeutove pokrete rukom), zvuka ili dodira kako bi smanjio emocionalnu reaktivnost na traumu.

Cilj terapije je pomoći klijentu da obradi i integrira traumu vodeći ga kroz promjenu negativnih uvjerenja u smjeru pozitivnih s ciljem umanjivanja negativnih simptoma u sadašnjosti, ali i budućnosti.

Zapravo je riječ o složenoj terapijskoj tehnici koja se zasniva na fiziološkim mehanizmima, a pomaže klijentu da osjeti i doživi traumatsko sjećanje na novi, manje uznemirujući i njemu prihvatljiviji način.