Iako se okopavanje polja i psihoterapija bave potpuno različitim stvarima – poljoprivredom i mentalnim zdravljem, možemo pronaći neke sličnosti između samih procesa i rezultata ulaganja truda u njih.
Recimo, kao što okopavanjem mijenjamo strukturu tla, rastresamo ga, rahlimo i čupamo korov, psihoterapija može pomoći osobi da raščlani, razumije i promijeni svoje obrasce mišljenja, osećaja i/ili ponašanja, “rastrese” sve aspekte zivota i tako se bolje “presloži”.
Prepoznavanjen i izbacivanjem štetnih tvari iz zemlje/sebe stvaramo uvjete da uvedemo nove, korisnije elemente. Kako iz vrta čupamo korov, tako kroz terapijski proces razmatramo svoje obrasce ponašanja, prepoznajemo problematične aspekte i odbacujemo ono što nam više nema smisla.
Okopavanje poboljšava pristup hranjivim materijama za biljke. Slično tomu, psihoterapija omogućava pojedincima bolji pristup unutarnjim resursima, emocionalnim iskustvima i kapacitetima za suočavanje sa životnim izazovima.
Oba procesa donose i razmjenu starog za novo. Kao što se okopavanjem mijenja gornji sloj zemlje, terapija može pomoći ljudima da promijene svoj odnos prema npr. prošlim iskustvima, sebi, ljudima oko sebe… i donesu novo razumijevanje sebe i svojih odnosa. Kao što okopavanjem mijenjamo osušeni gornji sloj zemlje, uz psihoterapijskom procesu se rješavaš emlocionalnih i/ili mentalnih prepreka koje ometaju tvoj rast.
Uz to, da bi zemlja dala zdrav plod, bitno je hraniti tlo od kojeg očekujemo plodove, kao i štitit ga od otrova. Isto tako se trebamo ponašati prema sebi ukoliko želimo postići dugotrajnu ravnotežu i odnose koji će uroditi plodom.
Ukratko, i okopavanje i psihoterapija zahtjevaju trud, vrijeme i kontinuirani rad kako bi se postigli pozitivni rezultati, odnosno brali plodovi. Ni jedno ni drugo nije lako, oboje iziskuje napor i znoj (nerijetko i suze), ali je za nas dugoročno zdravo i korisno.
