Psihoterapija je kao igranje Una – ili bilo koje druge kartaške igre. Ne znaš koje ćeš karte dobiti, baš kao što ne možeš birati sve životne okolnosti i izazove. Ali ono što čini razliku je tvoja odluka što ćeš učiniti s kartama koje ti život podijeli. Hoćeš li odigrati rizičan potez, zadržati kartu za kasnije ili promijeniti taktiku? Tako je i u psihoterapiji – učiš prepoznavati svoje mogućnosti, donositi svjesne odluke i tražiti najbolji način da odigraš svoju ruku, bez obzira na karte koje ti dolaze.

Isto vrijedi za sve kartaške igre – bilo da je riječ o briškuli, pokeru ili remiju. Svaka igra zahtijeva strategiju, prilagodljivost i hrabrost za prihvaćanje nepredvidivog. Ponekad ti sreća ide na ruku, ponekad ne, ali ključno je kako se nosiš s tim i kako biraš reagirati. Psihoterapija te osnažuje da, kao dobar igrač, naučiš koristiti sve resurse, donositi odluke s povjerenjem i nastaviti igrati, čak i kad je partija teška. U tome leži prava vještina – kako iz svake ruke izvući najbolje za sebe.