Psihoterapija je poput slaganja puzli s puno dijelova i nijansi, često bez jasnih linija i uputa. Nekad ide glatko. Nekad slažeš dio po dio, pa se odmakneš kako bi stekao bolji uvid. Nekad zapneš i pomisliš da nema šanse. Neki dijelovi se u početku ne uklapaju ili ti nisu jasni, pa ih ostaviš sa strane.

Nakon nekog vremena vratiš im se s novom perspektivom, sine ti ideja i sve sjedne na svoje mjesto.
Proces je spor, ponekad jako izazovan i frustrirajući, ali na kraju složiš smislenu i cjelovitu sliku koja ti nudi dublje razumijevanje sebe i svijeta oko tebe.