Lakše je prepustiti odgovornost nekome tamo i vjerovati da ono što se oko nas događa i što drugi ljudi rade određuje naše ponašanje.

Ali je li to uistinu tako?
Mozeš li se sjetiti neke situacije u kojoj nisi vjerovao/la da svijet upravlja tobom? Što je tada bilo drugačije?

Što je onda istina?
Istina je da smo mi ljudi slobodna bića suovisna s okolinom. Okolina je ta koja nam pruža informacije, a na temelju naše selekcije i tumačenja tih informacija (uvjerenja, dosadašnjih iskustava i potreba) mi biramo ponašanje koje nam je u tom trenutku najsmislenije.
Iako definitivno postoje lakše i zahtjevnije životne okolnosti, one su uvijek informacije, nikada naši gospodari.

Banalan primjer: u Metkoviću ako počne kiša 90% ljudi će imati kišobran ili kabanicu. U prometu nastaje kaos. Svi smo u autima. U Amsterdamu sam se više puta uvjerila da 90% ljudi neće imati ništa (nekolicina njih nosi kabanice, kišobrane skoro nitko). Njima kiša ne predstavlja nikakav problem. Svi se ponašaju kao i kada kiše nema. Nisam pretjerano razmisljala zašto, navikli su valjda.

Okolnosti same po sebi utječu na tebe, ali ne određuju tvoje izbore. Jer to kako utječu opet ovisi o tebi i vrlo je individualno.
Za nekoga je kiša opasnost, za nekoga usputna pojava. Netko na prvu kap otvara kišobran, a netko se samo kući presvuče i ne baca novce na izgubljene i slomljene kišobrane. Kako kome ima smisla.