Drugo pogrešno uvjerenje koje mi ljudi često njegujemo jest ono da je naše ponašanje odgovor na tuđe ponašanje i obrnuto, da svojim ponašanjem možemo postići da se druga osoba ponaša kako mi to želimo i kako mi smatramo da treba i da je ispravno.
Istina je da smo međuovisni s drugim ljudima, odnosno da smo za njih okolnost, kao i oni za nas.

Ali sigurno ste do sad već skontali da nije moguće upraviti tuđim ponašanjem (kao što drugi ljudi ne upravljaju našim).

Svatko upravlja sam, kako mu ima smisla u danim okolnostima. Jer da je istinita ona rečenica koju sam nazvala mit 2 , onda bi moj muž svaki dan usisavao i sređivao kuhinju kada ja počnem prigovarati da malo radi po kući, a mene bi vjerojatno viđali u potpuno drugačijoj odjeći jer on vječno prigovara na moje modne izbore.

Ono što ja kao realitetni terapeut vjerujem je da je moje ponašanje moj izbor u određenim okolnostima i da je ponašanje druge osobe (npr. izjava mog muža da se odjevam kao Angela Merkel) za mene samo informacija za koju ja biram kako ću na nju reagirati i kako ću se s njom uskladiti.
Vjerujem da je svako moje ponašanje moj izbor, a svako ponašanje bilo koje druge osobe je njezin izbor. I sve što druga osoba radi, govori, bira… za mene uvijek informacija. A što ću ja učiniti s tom informacijom je isključivo na meni.
I sve to vrijedi i obrnuto.
Zato, nažalost, sada mene čekaju i suđe i usisivač.