Ljudi često čekaju da se prvo “osjete spremno”, “osjete bolje”, “osjete motivaciju”, pa tek onda krenu nešto mijenjati. U praksi se vrlo često dogodi obrnuto — tek kad počnemo raditi nešto drukčije, kada promijenimo aktivnost, počnu se mijenjati i osjećaji.

Jer ako u kemijskoj formuli ne promjeniš neki od parametara, ne možeš ni dobiti drugačiji rezultat.

To je ono kada se i ne osjećam baš samopouzdano, ali ipak progovorim ili nisam baš dobre volje, ali ipak ustanem, otuširam se i odem na tu kavu. Najteže mi je, priznajem, kada se bojim razgovora i reakcije druge osobe, ali ipak postavim granicu.

Jer promjena ne počinje tek kad se osjetiš spremno; počinje kada, unatoč osjećaju, napraviš mali drugačiji korak.

U praksi vidimo da nije dovoljno razumjeti problem, nije dovoljno željeti promjenu, pa čak nije dovoljno ni osjetiti da “više ovako ne mogu”. Sve to može biti početak, ali bez konkretnog koraka često ostaješ u istom obrascu.
Osjećaj ti pokazuje što boli, ali akcija pokazuje što si spreman/na učiniti drugačije.
Psihoterapija je za mene bila prostor sigurnih promjena…