U psihoterapiji, balans između rada na prošlim iskustvima i fokusiranja na sadašnjost ovisi o individualnim potrebama i ciljevima klijenta. Neki pristupi (npr. KBT, realitetna…) često stavljaju veći naglasak na sadašnje misli i ponašanja, dok drugi (npr. psihoanaliza) mogu više istraživati prošlost. Važno je prilagoditi pristup specifičnim potrebama svakog klijenta.
Iako fokus može biti na sadašnjosti, prošlost se ne ignorira. U realitetnoj terapiji vjerujemo da smo se uz iskustva u prošlosti oblikovali, razvili, stvorili svoj mali svijet uputa što je za nas dobro, a što loše, ali isto tako da prošlost ne upravlja nama sada. Psihoterapija često uključuje razumjevanje kako prošla iskustva utječu na naše sadašnje ponašanje. Međutim, cilj je koristiti ovo razumijevanje da bi se napravile pozitivne promjene u sadašnjosti.
Jer je sadašnji trenutak jedini u kojem možemo aktivno nešto promijeniti.