Teorija izbora polazi od pretpostavke da svaki čovjek slobodno bira svoja ponašanja sa svrhom održavanja ravnoteže i zadovoljavanja onih naših unutarnjih potreba. Poslovica “100 ljudi, 100 ćudi” naglašava upravo tu raznolikost izbora koje ljudi čine kako bi zadovoljili svoje potrebe. Ono što je za jednu osobu logično i prirodno ponašanje može biti potpuno strano ili čak “čudno” za nekog drugog, jer svatko bira put koji najbolje odgovara njegovim specifičnim potrebama i unutarnjem svijetu. Svaka osoba ima svoje specifičnosti, koje su oblikovane osobnim iskustvima, uvjerenjima, kulturom i karakterom, možda dosadašnjim traumama… Zato ova poslovica mudno podsjeća na raznolikost ljudske prirode i potrebu da se otvoreno odnosimo prema različitostima među ljudima.

Realitetna psihoterapija nas, baš kao i ova poslovica, uči toleranciji i razumijevanju. Jer ono što je neobično ili teško shvatljivo za nas, za nekoga drugoga može biti sasvim normalno.
Uči nas da je važno preuzeti odgovornost za vlastite izbore i razumjeti da ne možemo upraviti tuđim ponašanjem, već samo svojim reakcijama na tuđa ponašanja.
“100 ljudi, 100 ćudi” u ovom kontekstu znači i to da su različita ponašanja i stavovi koje susrećemo samo manifestacija različitih životnih izbora – nečega što sami ne možemo promijeniti, ali na svoje “ćudi” uvijek možemo utjecati vlastitim, konstruktivnijim izborima.